Home  ::  Magazin  ::  Kolumne  ::  Na leru: Propast Đavolje varoši

Anketa

Maj

Najbolji događaj u maju je:

Koncert Metallice

Noć Muzeja

Ring Ring Festival

Sensation Innerspace

BELDOCS - Festival dokumentarnog filma

Rezultati

Kolumne

31. 08. 2009

Na leru: Propast Đavolje varoši

Sotona nije svoju vikendicu uspeo da ubaci među dvadeset osam svetskih čuda. Nije li Oskar Vajld želeo da ako i ne postane slavan bude makar ozloglašen? Piše: Ljuba Živkov

photo
Ljudi općenito vole krajnosti, a turisti pogotovo. To su znali još sovjetski vodiči: ovo zdanie ima trideset devet spratova, pedeset osam hiljada prozora, sto devedeset sedam hiljada kvaka, čeristo trideset hektara parketa etc. Sazidan je u rekordno kratkom roku (ili pak suprotno: na njegovoj izgranji devet godina je u tri smene radilo šezdeset hiljada KV radnika, dve hiljade šesto inženjera, osamsto pedeset dva profesora arhitekture), zoološki vrt u Filadelfiji najstariji je u Americi, nisam ušao, moja čarobna novinarska legitimacija nije važila, uprava zua drži da životinjsko carstvo i žurnalizam nisu ni u kakvoj vezi (dok Gugenhajm muzej pušta i životnu saputnicu for free), zašto niste zadržali i cene ulaznica kakve su bile kad ste brodovima dovezli prve egzotične životinje, i šta mi znači to što ste najstariji: uđem, a slonovi sedi i letargični, žirafama klecaju kolena, kondor dobio kataraktu...

Nadomak Čente je jezero zvano Jama. Znaš da Jama nema dno, prvo je što sam čuo, koliko god da je bio dugačak pajvan sa vezanim potkovicama i ravnicima nikad nije dodirnuto dno, jezero se da li kao levak da li kao cev spuštalo do središta zemlje gde je voda vrila i isparavala kao u paklu, a na površini je bila mirna, crna i prohladna; najviša zgrada u Farkaždinu bila je i ostala crkva za koju smo čuli da je visoka 38 metara, kako li je izmerena, pitali smo jer nismo još učili trigonometriju, neko je stojeći na kugli spustio kanap koji su naknadno izmerili, možda je geometar izračunao samo on zna kako, sam krst ima skoro dva metra, možda i manje, moj se otac sećao kako je jedan radnik, otprilike u vreme kad su nam u Marselju ubili kralja, stajao na kugli i drmao krst da ga izvadi iz ležišta, ne zna se više zašto, radi dodatnog pozlaćivanja ili da bi ga zamenili novim, ni sad ne znam kako se bez dizalice neko obreo na kugli glatkoj kao bakarni kotao, i za šta su bile zakačene gurtne koje je oko sebe rabochii nadam se imao, znam da nije pao, teorijski bi i sad mogao biti živ, premda bi spadao među najstarije Jugoslovene, pa opet me od pomisli na njegov radni dan 1934. obuzme laka vrtoglavica.

Turističke meke (i novinari su čudo prirode, kako li smisle sve te metafore!) mogu biti prijatne, a mogu biti i naprotiv, kao što je po moemu Đavolja varoš. Razumem okolno stanovništvo koje bi da namami publiku da bi ju podvrglo seoskom turizmu, Turistički savez uveliko naplaćuje 250 din/wiew, dobro, Ljubomire, kanjoni po Americi zar nisu isto tako greška prirode, težak škart, pa se ljudi polomiše da to vide, slikaju i pokažu gostima? Jeste isto. Moj je problem što mi se sviđaju prosečna mesta: hladovina topole podno Babićevog vinograda (pre nego što je Tamiš pao u ropstvo pecaroša koji zagadiše svaki pedalj obale), vetar joj prevrće lišće, kao i žalfiji, sviđa mi se miris paprati koja je takođe obična, nije u pitanju džinovska paprat kojom su se hranili dinosaurusi visoki kao farkaždinska crkva.

Iza dobročinstva može stajati čuvstvo koje nije obavezno za podičiti se

Malinare niko ne spomene deset meseci, a leti malinari pa malinari, podseća me na reč karbonari, ne samo tonski, i ti su karbonari isto bili bundžije, protiv gazda i stranog zavojevača koji ako me sećanje ne vara beše lično Francuska, danas ti kopači uglja žive u nazivu špageta sa sirom i slaninom, a malinari su vesnici i simboli leta, večito nezadovoljni cenom jagodičastog voća usled čega blokiraju puteve ometajući druge, sve u svemu ipak uspešnije privrednike da prevoze svoje proizvode. Kvare tj. malinari planove turista koji su cele godine marljivo radili da bi napokon i oni videli antička mora i obale Turske o kojima su ustanici pre svega dva veka mogli samo da sanjaju. Pre neki dan pročitam da su malinari poklonili siročićima deset gajbi malina i jednu gajbu višanja kojima pomalo već i prolazi sezona, pa biste li se toga setili i da je cena odlična, šta bi bilo da je porodica evropskih naroda (kakav izraz) na vaše njive poslala svoje hladnjače i da vam je platila u gotovom?

Ali, dobrom se delu u zube ne gleda, važno je da su dali, neka se devojka zbog razvrgnute zaruke prijavila za bolničarku i na frontu previla mnogu ranu koja bi se zacelo bila dala na zlo, eno onaj čovek koji je hteo da se osveti familiji pa doneo pedeset hiljada evra na aerodrom da ih razdeli nepoznatim ljudima, putnicima, zemaljskim stjuardesama i pilotima koji sasma solidno zarađuju, da se nije razočarao u svojtu ne bi putnici omastili brkove njegovom ušteđevinom, policija ga je sprečila u njegovom naopakom bekrijanju, ja prilično putujem, ali se nijednom nije desilo da neko prkosi tradiciji deleći keš kome stigne, zapravo ne znam ni bih li uzeo tih dvesta-trista evra koliko je pretpostavljam pripalo prosečnom namerniku: šta ako taj kad ostane švorc digne ruku na sebe ili ako kao što je izgleda i bilo dođe do vraćke!

 

 

Share:

  • Facebook
  • MySpace
  • Delicious
  • Google
  • StumbleUpon
  • Twitter

Oceni ovaj članak

Komentari


Najnovije vesti

Beogradski festival poezije i knjige od 30. maja do 2. juna
Beogradski festival poezije i knjige od 30. maja do 2. juna

Šesti međunarodni Beogradski festival poezije i knjige "Trgni se! Poezija!" biće održan od 30. maja do 2. juna u Ustanovi kulture "Vuk Karadžić" pod sloganom "Trčaću dovek", najavljeno je danas na konferenciji za novinare.