Kolumne
Darko Crnogorac
29. 01. 2012
Mali fudbal i veliko pivo
Ne znaš da driblaš ali zato znaš da prigovaraš
image
E sad, sve što je lepo ima kraj, a do tog saznanja dolaziš u momentu kada uvidiš da su se krajevi tvoga kaiša poslednji put sreli sredinom septembra. Shvatio si da tako više ne ide! Rešio si da skineš stomak! Dosta je bilo prozivanja na račun tvoje kilaže! Gledaš se u ogledalu i kažeš sebi: ja to mogu! Samo, koji sport da odabereš? Teretana ti je pored zgrade, otišao si da vidiš kako to izgleda i shvatio da je to za folirante i metroseksualce koji briju grudi i po ceo dan gledaju biceps i triceps u ogledalu. Ipak si ti alfa mužjak, a zna se da je fudbal ono što svi pravi muškarci najviše vole... pored piva... i žena... Odjednom ti naviru sećanja na tvoje blistave fudbalske trenutke. Setio si se kako si jednom u šestom osnovne pogodio prečku, pa kako si u osmom debelom Simi dao gol kroz noge, i kako si trenirao dva meseca u kraju, ali si „batalio" karijeru jer su gurali tatine sinove, pa ti se to smučilo više od zezanja da imaš dve leve noge. Poslednji put šutnuo si loptu pre skoro 15 godina, kada si imao 25 kila manje. Sada si otežao, sporiji si, ali igraćeš na iskustvo. Ionako za tebe u fudbalu nema tajni. Toliko puta si u toku prenosa objašnjavao ortacima šta je igrač trebalo da uradi i svi znaju da si vrsni poznavalac najvažnije sporedne stvari na svetu. Okupljaš ekipu, svi su oduševljeni, nalazite i balon u kom ćete da igrate, jes' da je termin malo kasno, tek od 22 h, ali kad u to vreme igraju Barsa i Real - što ne biste i vi.
U svlačionici oblačiš dres i gledaš se u ogledalu... Isti si Ronaldo, samo ne ovaj lažni iz Portugala, već ovaj pravi, brazilski, doduše, zbog stomaka, ali nema veze, bitna je fudbalska građa. Izlaziš na teren, u balonu je hlaaaadnoooo, ali ćutiš i trpiš. Nisi ti cava da kukaš, ali zato prozivaš sve ostale koji se žale da je zima. Počinje utakmica, ti ideš u napad, jer šta će Ronaldo u odbrani? Prvi tvoj šut ide visoko preko gola, pa se žališ da je lopta loša, pravi je balon, ne može lepo da se udari. Pri svakom dodavanju od tebe se lopta odbija kao o drvo, pa se dereš na saigrače jer ne umeju lepo da asistiraju. Loptu ne možeš da stigneš, ali zato stižeš da psuješ kuma jer šutira bez veze. Ne znaš da driblaš, ali zato znaš da prigovaraš. I onda tvoja ekipa prima gol! E, tu poludiš, pa golmanu svašta kažeš. On nikako da te shvati, pa prima i drugi. Tu već ne možeš da se kontrolišeš, teraš ga s gola i braniš umesto njega. Kada svaka lopta koja te ne pogađa u telo ili glavu završi u golu, isposvađaš se sa svima u odbrani, jer ne čuvaju svog igrača. Nećeš više da braniš, opet ideš u napad. Primaš loptu, želiš da napraviš varku telom, ali ono ne može više nikog da zavara, saplićeš se o loptu i uspevaš da izvrneš zglob. Dok te iznose s terena, opet psuješ loptu i sve s kojima igraš.
Ubedljivo ste izgubili, posvađali ste se na krv i nož, ali zbog tradicije posle utakmice ipak mora da se popije pivo. Posle drugog zaboravljate rezultat, a posle četvrtog zakazujete novi termin u 22 h. U balonu? Ma neeee, u kafani, jer ste shvatili da je opijanje jedina sportska disciplina u kojoj ste s godinama sve bolji.
Share:
Oceni ovaj članak
Komentari
pošalji komentar

