Home  ::  Magazin  ::  Vesti  ::  Pozorište  ::  Kritika: Radnici umiru pevajući (ocena 5)

Anketa

Maj

Najbolji događaj u maju je:

Koncert Metallice

Noć Muzeja

Ring Ring Festival

Sensation Innerspace

BELDOCS - Festival dokumentarnog filma

Rezultati

Pozorište

Piše: Boban JEVTIĆ

23. 01. 2012

Olga Dimitrijević

Kritika: Radnici umiru pevajući (ocena 5)

Britka i žestoka, angažovana i jasno politički utemeljena, bolno iskrena i mladalački borbena, drama Olge Dimitrijević gromko i uverljivo najavljuje jednu veliku karijeru. Napisana u Brechtovom ključu, kombinujući tranzicionu problematiku s motivima preuzetim iz popularne i trash kulture, ova drama zaseca našu svakodnevicu baš tamo gde treba, u svet radničke bede i korumpirane državne vlasti

photo
Jedna od poslednjih premijera 2011. bila je i jedna od najboljih, jer je predstava Radnici umiru pevajući svakako predstava sezone, ako ne i godine. Ovaj tekst, koji je dobio prvu nagradu fondacije Hartefakt za najbolji društveno angažovani dramski tekst, na pravi način vraća, žestoko i bez kompromisa, društvenu aktuelnost na pozorišnu scenu Beograda. Britka i žestoka, angažovana i jasno politički utemeljena, bolno iskrena i mladalački borbena, drama Olge Dimitrijević gromko i uverljivo najavljuje jednu veliku karijeru. Napisana u Brechtovom ključu, kombinujući tranzicionu problematiku s motivima preuzetim iz popularne i trash kulture, ova drama zaseca našu svakodnevicu baš tamo gde treba, u svet radničke bede i korumpirane državne vlasti.
af
Režija: Anđelka Nikolić

Uloge: Milan Kovačević, Igor Borojević, Marija Bergam, Marija Milenković, Aleksandar Đinđić, Marko Gvero, Đorđe Branković, Milan Marić, Nina Lazarević, Ana Dubljević, Ana Ignjatović-Zagorac, Milica Pisić, Nevena Jovanović, Jelena Anđelković, Jovana Barać, Marina Bogdanović, Maja Stojanović

Zaplet je jednostavan: jedna propala fabrika u tranzicionoj Srbiji, borba radnika za njeno očuvanje, korumpirana vlast koja sve oko sebe truje i zagađuje, jedan ožvljeni ljubavni trougao iz prošlih, mnogo boljih vremena i jedna narodna pevačica... Mjuzikl bez muzike.

Takva kakva jeste, drama je svog idealnog tumača našla u rediteljki Anđelki Nikolić. Sve je u njenoj postavci pojednostavljeno, ogoljeno, ali baš zato i deluje tako moćno, tako bolno iskreno i proživljeno. Jasno i precizno, sa osećajem za ritam i patos, ističući istinski tragično u banalnosti radničkih egzistencija, braneći likove i njihove izbore, rediteljka nam nudi nešto što odavno nismo prepoznali na domaćim scenama - stav. Najsmelija i svakako najintrigantnija jeste odluka da se celokupni tekst drame, dakle, sve što glumci izgovore, emituje sa audio snimka, što je na neki način oslobodilo glumce u ekspresiji, dozvolilo im da bez zadrške prate muziku sopstvenih replika. Odlična glumačka podela, uzbudljiva, neobična lica koja nismo mogli baš često da vidimo na domaćim scenama, doprinose tome da ova predstava naraste u pravo otkriće koje sebi morate priuštiti. Katarza je zagarantovana.

Share:

  • Facebook
  • MySpace
  • Delicious
  • Google
  • StumbleUpon
  • Twitter

Oceni ovaj članak

Komentari


Najnovije vesti

Beogradski festival poezije i knjige od 30. maja do 2. juna
Beogradski festival poezije i knjige od 30. maja do 2. juna

Šesti međunarodni Beogradski festival poezije i knjige "Trgni se! Poezija!" biće održan od 30. maja do 2. juna u Ustanovi kulture "Vuk Karadžić" pod sloganom "Trčaću dovek", najavljeno je danas na konferenciji za novinare.