Pozorište
Delirijum Tremens
Iako definisana kao crna komedija, priča je puna gorčine i saosećanja.
Režija: Goran Marković
Uloge: Predrag Ejdus, Vesna Čipčić, Anita Mančić i dr.
Iako definisana kao crna komedija, priča je puna gorčine i saosećanja. Na jednoj strani, tu su komični likovi Dagija, Bebe i tri bolesnika sa glumačkim ambicijama, a na drugoj, litri suza koje polaznici psihodramske terapije prolivaju, suočeni sa svojim traumama, in vivo.
Autor ove crne komedije, veoma originalne i za našu pozorišnu svakodnevicu krajnje neuobičajene, sebi postavlja osnovni diskurs: gluma kao bolest, bolest kao gluma. On polazi od premise da su gluma i bolest suštinski isprepletane i da među njima postoji duhovna ali i fizička veza, neka vrsta jedinstva, skoro.
Spona ta dva naoko nespojiva elementa nalazi se u psihodrami, vrsti grupne terapije koja nema veze sa umetnošću, isto onoliko koliko gluma nema veze sa stvarnošću. Jedno je metod lečenja a drugo proizvod mašte. Ali, ti antipodi se u ovoj priči sreću na jedan veoma uzbudljivi način i njihov sudar će, u to sam uveren, novim svetlom obasjati kako svet glumca tako i tajne psihe.
Iako definisana kao crna komedija, priča "Delirijum tremens" je puna gorčine i saosećanja. Na jednoj strani, tu su komični likovi Dagija, Bebe i tri bolesnika sa glumačkim ambicijama, a na drugoj, litri suza koje polaznici psihodramske terapije prolivaju, suočeni sa svojim traumama, in vivo . Biće to, dakle, komedija sa ridanjem. Ili tragedija sa ironijom. Kako uzmete.
«Delirijum tremens» je veoma značajna ne samo po svojoj temi već i po stavu da je izlečenje moguće. U ovim vremenima, punim depresije i beznađe, tekst Gorana Markovića uliva nam izvesnu nadu. Mogućnost da se izvučemo iz neveselog stanja u kome živimo za sada je u mašti autora ove predstave ali možda će pokrenuti izvesne pozitivne procese i u gledalištu.
