Sport
Peđa Popović
Turska: Svetsko prvenstvo u košarci (28.08. - 12.09)
Dudini koraci ka Londonu
Kada se ovaj broj Yellow Caba bude pojavio na kioscima, reprezentacija Srbije već će iza sebe imati tri odigrana kola na Svetskom prvenstvu u Turskoj i, izvesno je, vodiće borbu za drugu fazu takmičenja
Iako je Argentina ekipa koja može da pobedi bilo koga - i aktuelne svetske prvake Špance i olimpijske prvake Amerikance, pa i našu Srbiju, dok su Nemačka i Australija reprezentacije koje po pravilu ulaze u završnicu takmičenja, a ponekad stignu i do medalje, postoje neki sasvim objektivni razlozi zašto bi Srbija trebalo da ide dalje.
Prvi razlog jeste činjenica da reprezentacija Srbije dolazi na Svetsko prvenstvo s najboljim selektorom - Dušanom Ivkovićem.
Legendarni Duda važi za profesora među kolegama, o čemu svedoče i brojni osvojeni trofeji, a podsetićemo da je do sada s reprezentacijama SFRJ, SRJ i Srbije osvojio jedno svetsko, tri evropska prvenstva, jednu Univerzijadu, a osim zlata, na grudima su mu se našle i dve srebrne olimpijske medalje kao i jedna sa Evropskog šampionata. Uz nebrojene trofeje u klupskoj košarci, malo li je?
Sa Ivkovićem na klupi zagarantovana je timska igra s maksimalnom angažovanošću, na ivici fanatizma, upravo onakva kakva je krasila reprezentacije nekadašnje Jugoslavije.
Ali i pravi izazov za prekaljenog košarkaškog borca. I kao što to obično biva kada je Duda Ivković u pitanju, stvari su se promenile iz osnova. Svađe više nije bilo, nekim igračima rečeno je do viđenja, a selekcija Srbije se gotovo prošetala kroz kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, gde je, gle čuda, posle nekoliko godina bez trofeja osvojila i prvu medalju.
Ujedno, selektor Ivković zaslužan je i za napredak igračkih kvaliteta svakog od pojedinaca, zbog čega se sada ime npr. Miloša Teodosića izgovara sa strahopoštovanjem.
Naravno, osim selektora, za uspeh su zaslužni i oni koji izgaraju na terenu. Krstić, pomenuti Teodosić, Veličković, Mačvan, Bjelica... samo su neka od imena nove generacije srpskih košarkaša koji su počeli osvajanjem zlatnih medalja u mlađim kategorijama i stasavaju u moćan tim koji sa svakim može ravnopravno da se bori.
Igrači o
selektoru:
Teodosić: Raditi
sa Dudom Ivkovićem je nešto veliko za svakog košarkaša, jer trenirati s jednim
od najvećih trenera u istoriji ove igre jeste nešto posebno. A takvo iskustvo
se jednostavno ne može platiti.
Krstić: Rad sa Dudom Ivkovićem je prilika za sticanje ogromnog iskustva, jer je reč o čoveku koji je postao živa legenda u Evropi. Svakog dana naučim nešto od njega, bilo da je reč o terenu ili van njega. Ja sam posebno srećan, jer kao kapiten imam privilegiju da provodim više vremena od ostalih sa selektorom.
Navedeno je, priznaćete, dovoljno da se realno razmišlja o potencijalnom protivniku u nastavku takmičenja, tačnije, osmini finala od kada se igra po kup sistemu ili - ko pobedi ide dalje.
Iako javno ne priznaju, sigurno je da će aktuelni vicešampioni Evrope u svakom meču igrati maksimalno angažovano:
- Na Svetskom prvenstvu nema lake utakmice, a na nama je da primenimo isti recept sa EP u Poljskoj, kada smo razmišljali samo o sledećem protivniku i na kraju stigli do finala. Imamo jake protivnike u grupi, ali siguran sam da se možemo nositi sa svakim - kaže kapiten Nenad Krstić.
DOSADAŠNJI OSVAJAČI MEDALJA NA SP
zemlja zlato srebro bronza ukupno
SAD 3 3 4 10
SSSR 3 3 2 8
SFR Jugoslavija 3 3 2 8
Brazil 2 2 2 6
Srbija i Crna Gora 2 0 0 2
Argentina 1 1 0 2
Španija 1 0 0 1
Rusija 0 2 0 2
Grčka 0 1 0 1
Čile 0 0 2 2
Hrvatska 0 0 1 1
Filipini 0 0 1 1
Nemačka 0 0 1 1
Svakako, bilo bi lepo izbeći prve dve navedene ekipe koje su prepune igrača NBA, a to će se postići samo plasmanom među prva dva mesta. Dalje kalkulacije ostavimo po strani, jer kada se uđe u drugu fazu takmičenja, meč može da prelomi jedna lopta, trenutna inspiracija, dobar/loš dan, umor... Izvesno je, bilo bi lepo izbeći svetske i evropske prvake Špance koji su baš protiv Srbije prošle godine osvojili titulu kontinentalnog šampiona.
Krstaš i golubar
Dušan Ivković, osim košarke, ima još dve
velike strasti - golubove i vračarski Crveni krst, gde je odrastao i stasao.
- Posle roditelja, vaspitavala nas je ulica,
ali to nije bila obična ulica. Crveni krst je dao nebrojeno mnogo akademskih
građana, naučnika, umetnika, ali iznad svega - mnogo dobrih trenera. Uvek sam
smatrao da je trenerski posao više zanatski nego naučni. Svi treba da budemo
zahvalni Crvenom krstu što smo ono što jesmo, mada žalimo što on danas gubi
svoj stari izgled. Četvrtkom se staro društvo skuplja u kafani Krstaš. Moj sin Pavle, rođen u Atini, kaže da je
sa Crvenog krsta. Nosi majicu s krstom na kojoj piše Krstaš. Postoji neka čudna privlačnost tog kraja. Na tu temu
se često šalim s glumcima iz kraja, mojim prijateljima Draganom Nikolićem i
Goranom Sultanovićem, koga zadirkujemo da stalno pokušava da se iz Hadži
Prodanove umuva na Crveni krst da bi bio Krstaš... Crveni krst nam je dao i duh
i dušu. Tu smo imali sve. Od Beogradskog dramskog pozorišta, koje je imalo Simu
Janićijevića, bračni par Marković, Batu Živojinovića i druge velikane glumišta.
Imali smo i svoj bioskop Avalu i svoje
Sportsko društvo Radnički.
- Titula? Ne razmišljam o njoj. Bitno je da igramo i koristimo šanse, a dokle ćemo stići, videćemo. Idemo korak po korak.
Korak po korak je, izgleda, maksima današnje reprezentacije Srbije, koja se, iako bez velikih zvezda poput Đorđevića, Divca, Danilovića, Paspalja, Savića, Rebrače... vratila u društvo osvajača medalja. Poželimo im da nas obraduju još jednom (bilo kojom) i neka nastave sistemom korak po korak sve do konačnog cilja, a to je London 2012.
- Stvaramo jednu stabilnu ekipu koja bi odigrala značajnu ulogu na Olimpijadi u Londonu 2012. godine. Postavljeni cilj je jedna od medalja, jer na poslednjoj Olimpijadi nismo ni učestvovali, a pre toga smo dosta neslavno prošli - poručio je selektor Ivković, koji u karijeri jedino nije osvojio upravo olimpijsko zlato.

